Bl. Ivan Merz ostavio nam je u svojim člancima prekrasne definicije o liturgiji tako je kršćansko bogoslužje:

"projekcija neba na zemlju"
„Njezine molitve i kretnje, njezine melodije i njezini miomirisi projekcije su Neba na zemlju, fotografije su unutarnjega Božjega života. U liturgiji najlakše možemo spoznati sve ljepote unutarnjega života Božjega; po liturgiji najočitije spoznajemo da je Bog, tvorac svjetova, Bog stroge Pravednosti, Bog ljubavi, također Bog apsolutne ljepote koja nas opaja svojim sjajem i blistavilom i koja nam čini sve teškoće naše vjere, sve križeve i sramote mnogo lakšima.";

"razgovor Zaručnice i Božanskog Zaručnika"
„službena molitva Crkve, službena molitva Zaručnice Kristove, razgovor između Zaručnice i Božanskoga Zaručnika.";

"umjetnički refleks unutarnjeg Božjega života“
„Ona bez prestanka, dan i noć, zimi i ljeti od generacije do generacije svira poput kakvoga orijaškog orkestra i šalje svoje raznoglasne zvukove i melodije natrag prema začetniku. Liturgija je dakle umjetnost 'par excellence', jer je ona život, kao što je i naš Gospodin živ";

"Duh Sveti inspirator liturgije"
„da je liturgija u svojoj veličajnoj i raznoličnoj cjelini najdivnije umjetničko djelo, prožeto i vođeno Duhom Svetim, posvećeno vjekovima svetoga života u Crkvi i vječito puno neusporedivoga čara.“;

"liturgijom se svaka duša odgaja“
„Liturgija ima prema tome veliko odgojno značenje i s punim pravom možemo reći da je Rimski misal najpedagoškije djelo što ga imamo: on je pedagogija 'par excellence'.";

"sve stvoreno usmjereno prema liturgiji“
„Liturgija je u neku ruku projekcija neba na zemlju. Sam Bog - presv. Euharistija - središte je liturgije. Svećenstvo i narod obavlja razne kretnje, čita divne molitve, krasi hram Božjim cvijećem i djelima svih umjetnosti. Nema nijedne stvari na cijelom svijetu, niti ijednog zvanja među ljudima, koje ne bi surađivalo kod božanske liturgije. Cijele kretnje svemira, sav žar sunca, svi vjetrovi i sve kiše napokon dovode do toga, da pšenica sazori, koja će postati nosiocem samoga Boga. Seljaci i vinogradari pripravljaju svete česti, pobožne duše priređuju raznovrsna misna ruha, zlatari izrađuju kaleže, slikari nabožne slike, kipari kipove itd. A sam trojedini Bog nadahnjujući Crkvu stvarao je sv. Liturgiju, koja nosi na sebi pečat trojednosti."

Opće napomene donešene u broju 82. ”Direktorija za pastoral sakramenata u župnoj zajednici" Hrvatske biskupske konferencije glase:

"Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostolskoj predaji koja potječe od samog dana uskrsnuća Kristova.

Tog su se dana vjernici dužni sastati zajedno, da slušajuBožju riječ i da sudjelujući kod euharistije obave spomen-čin muke, uskrsnuća i proslave Gospodina Isusa te da zahvaljuju Bogu koji ih "uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi na živu nadu (1 Pt 1,3)" (SC 106 ).

Opće napomene donešene u broju 82. ”Direktorija za pastoral sakramenata u župnoj zajednici" Hrvatske biskupske konferencije glase:
"Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom.
To biva prema apostolskoj predaji koja potječe od samog dana uskrsnuća Kristova.

Tog su se dana vjernici dužni sastati zajedno, da slušajuBožju riječ i da sudjelujući kod euharistije obave spomen-čin muke, uskrsnuća i proslave Gospodina Isusa te da yahvaljuju Bogu koji ih "uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi na živu nadu (1 Pt 1,3)" (SC 106). 

Bog je "blagoslovio i posvetio dan subotnji" (Izl 20,11) kako bi se spominjali Božjega počinka i Saveza kojega je Bog sklopio s Izraelskim narodom kojega je izveo iz Egipatskog sužanjstva. Isus poštuje svetost subote dajući pravo tumačenje: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote" (Mk 2,27).
Kršćani su zamjenili subotu nedjeljom jer je to dan Kristova uskrsnuća.
U kompendiju Katekizma katoličke Crkve u broju 452 stoji: "Kao "prvi dan u tjednu" (Mk 16,2) ona podsjeća na prvo stvaranje, kao "osmi dan" koji slijedi nakon subote, označuje novo stvaranje, započeto Kristovim uskrsnućem.
Tako je za kršćane postala prvi među svim danima i blagdanima: dan Gospodnji, u kojion svojim Vazmom ispunja duhovnu istinu židovske subote i navjećuje čovjekov vječni počinak u Bogu".

 Kompendij Katekizma katoličke Crkve u brojevima 453 i 454 govori o tome kako svetkovati nedjelju te zašto je važno da bude priznata kao blagdan:
"Kršćani svetkuju nedjelju i zapovjedane blagdane sudjelovanjem u Gospodnjoj euharistiji, uzdržavanjem od onih poslova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu i pomućuju radost dana Gospodnjega ili potreban odmor duše i tjela. Dopuštene su one djelatnosti koje su vezane uz obiteljske potrebe i službe od velike društvene dobrobiti, samo da ne stvaraju navike štetne za svetkovanje nedjelje, za obiteljski život i za zdravlje." (453)
"Da svi imaju dovoljno odmora i slobodna vremena za vjerski, obiteljski, kulturni i društveni život, da raspolažu vremenom za razmatranje, razmišljanje, šutnju i učenje, da se mogu posvetiti dobrim djelima, posebice u korist bolesnih i siromašnih." (454).